Drago

Drago

Странице

понедељак, 31. октобар 2016.

Niški zatvor

Legla plata i ja popodne na bankomat,samo što sam ubacio karticu on je proguta i izbaci mi ono papirče. E,jeb.. ti,odem u poštu,ona mi kaže ne može da mi da lovu,jer mi istekla ona privremena prijava,takozvani zeleni karton. Ništa,odem ja u Niš,skupim dokumenta,pa u mup. Ona me prvo pita imam li potvrdu od komesarijata za izbeglice,naravno nemam,jer to nigde i ne piše da treba. E pa treba. Izvadim to,drugi put traži da se veže kućni broj za parcelu,tako neka glupost,ajde u katastar,završio i to. Treći put (onaj srećni),odem,i nigde moje sreće,imam sve. Počne ona da radi na računaru,i gleda nešto,pa mi kaže da sačekam malo sa strane. Izmaknem se ja malo,kad evo ga policajac,ona pokaže na mene i on mi kaže da pođem s njim. Zašto bre,šta je sad,kaže imaš neku neplaćenu kaznu,moraš kod sudije. A mene pre godinu i po uhvati policija sa neregistrovanim pick up-om.Vozio sam ga neregistrovanog jedno dve godine,prolazio sam jedno 20 puta kroz ceo Niš,ali na kraju me uhvate. Zezao me komšija "Kako da te ne uhvate kad ti još petokraka na tablice",he,he. Sudija me pita imam li lovu da platim,kažem nemam,onda u zatvor-u zatvor,tu prirodnu lepotu naše zemlje još nisam obilazio,pa i to da vidim. Odvedu me na prijemno u Niški zatvor,tamo me skinu golog,pa čučni,pa kašlji,ko u bolnicu da sam došo. Stave mi lisice i u prekršajni. Tamo dve sobe,onaj mi policajac kaže-Ovde ćeš,tu su naši.Tu bilo nas šestoro,a u drugoj bilo desetak azilanata sa svih strana sveta. Popušim ja ono cigara što sam imao do uveče,posle me sve nudili oni azilanti,naši jok. Pošto je bio petak dođe komandir,pita ima li neko da prijavi nekog za posetu za vikend. Upišem ja sina i ćerku,iako niko ne zna gde sam. Kad kažem da mi je ćerka iz Matejevca,on pita gde živi,kažem kod groblja,pa i ja sam kod groblja,kažem udata za Markovića,oni komšije. Dobro,dođe on sutra popodne i zove me napolje,u kancelariji mi da cigare,presvlaku i higijenu što mi ćerka poslala. Pozove ćerku telefonom i da mi da razgovaram,kažem,nemoj da plaćaš,ovde je nirvana,a za vikend nije ni moglo da se plati,tek u ponedeljak. A tu stvarno bila nirvana,kablovska,2 sata šetnje u ograđenom prostoru,tu bio i telefon na karticu,i za večeru uz obrok-jabuka. Sad ja car,imam boks cigara,a i znam komandira... A likovi,o svakom roman da napišeš. Oni jadni azilanti,neki već tri godine idu od granice do granice,ako ih uhvate-15 dana u zatvor,pa ih odvedu na granicu i puste. Kažu,samo makedonci ne vode u zatvor,nego pravo na grčku granicu,kažu-Nemamo mi leba da vas ranimo. Bio neki peder iz Afganistana,priča ako tamo saznaju da si peder,skupe se ljudi i motkama...Često i ubiju. Braća blizanci iz Somalije pričaju kako u 15 godina ideš da ubijaš,ili te ubiju... Strašno,jbg,niko bez muke ne polazi na takav put. A onom pederu se zasviđao jedan momak iz nekog sela kraj Niša,i sve mu govori na engleskom kako mu je uzeo srce,a ovaj pita šta kaže,mi prevodimo i nadodajemo. Ovaj pogleda onog pedera strogo i kaže mu-NO GEY! Kaže onaj Afganistanac na engleskom-Nema veze,ovo je zatvor. Jbg,u pravu čovek. Dobacuju sa strane-Će da vidiš kad ti ga zbiči kad zaspeš,jel si gej,jel nisi. Umiranje. Izađem u ponedeljak,platila ćerka,a žao mi bilo,bilo je zezanja. Četvrti put odem i prijavim se,pa podignem platu posle 20 dana.

Нема коментара:

Постави коментар